• Vukodlaci, šerifi i majka

    Druga sednica Skupštine Opštine Smederevska Palanka

    „Mnogo hrabriji od tebe se nisu usudili da tu sednu, znaš, u politici to može da se shvati pogrešno” – rekao je kroz pasivno-agresivni osmeh jedan od funkcionera vladajuće stranke osobi koja im verovatno radi društvene mreže, a koja je sela da u pauzi zasedanja odmori baš u stolici predsednika opštine. Znaj svoje mesto – ukratko. I zaista, slušajući govornike u Skupštini, stiče se utisak da upravni aparat nije tu da bi opština funkcionisala, već zbog večne marketinške kampanje i statusa moći koji upravljanje sa sobom nosi. Stiče se utisak da, recimo, asfaltirana ulica nije tu u službi građana, već u službi održavanja slike o nekome i nečemu. Da je sve što imamo nešto što nam je taj neko omogućio širokom rukom i dobrom voljom. Ali da je odgovornost kako za stanja u kojima se opština nalazi, tako i za rešenja, uvek na nekom drugom. 

    Na ovoj sednici imali smo priliku da čujemo deo obraćanja koji se odnosi na problem odsustva zoohigijene. Problem je kroz zvaničan govor iznešen u javnost na takav način, kao da nisu isti ljudi bili na upravnim pozicijama i tokom prethodnih godina kada je problem postojao. Podsećanja radi, Palanka u široj javnosti ostaje prepoznatljiva upravo po zverskim ubistvima napuštenih životinja koja ostaju nerazrešena. Govori se o problemu kao da govornici nisu predmet sporova i kao da ne poseduju dokumentaciju, u kojoj su rešenja koja je Republička veterinarska inspekcija donela, u martu ove godine poslednji put. Rok za sprovođenje tih rešenja ističe im sredinom juna meseca. Isti ljudi, koji su bili na vlasti kad je rešenje donešeno, i dalje su na izvršnim pozicijama. Produženje roka, prema našim poslednjim saznanjima, nisu dobili. To svakako ne bi bio prvi put da rok za primenu rešenja ističe, jer zakonski usvojena rešenja postoje još od 2023. godine. Za to vreme, oni nas sa skupštinske govornice, slaveći pobedu, pozivaju da pomognemo u rešavanju problema kao da nisu svi resursi u njihovim rukama. Čitav budžet i osoblje koje može da angažuje treću stranu, napravi stručni tim i napiše projekat. Ponovo se odgovornost svaljuje na druge, a potencijalno rešenje se stavlja u ruke onih koji nemaju ni odgovornost, ni obavezu da probleme u opštini rešavaju. 

    Kakav to tim nema plan iako zna da će dobiti većinu na izborima? – postavlja se kao ključno pitanje. U martu mesecu svedočili smo eksploziji potencijalnih rešenja i projekata, dok je trebalo animirati građane da glasaju. Tada su stigli odgovori na pitanja koja aktivisti postavljaju godinama. Odgovori su naravno stigli u fragmentima, kao potencijal. Danas, sudeći po obraćanju iz skupštine, dolazimo do toga da je ponovo potrebno da neko drugi preuzme odgovornost. S tim u vezi, pomenuću projekat reciklažnog centra. Izgradnja infrastrukture sama po sebi nije sporna – tu nam ostaje samo da pratimo finansijske tokove, istražimo bezbednosne rizike i zatim vršimo monitoring upravljanja centrom. Kažem „samo”, a mislim na sate društveno korisnog neplaćenog rada, proisteklog kao logičan odgovor na potpuno odsustvo poverenja u rad institucija. Ono što kod istog projektа jeste sporno je to što je projektovan oko divlje depоnije, što podrazumeva da istu nemaju u planu da saniraju. Na arhitektonskim crtežima jasno se vidi, izmađu objekata novog reciklažnog centra, sitnim slovima ispisano, prateći oblik divlje depnije u širem centru opštine – „deponija”. Onda oko nje ide nova saobraćajna infrastruktura i drugi upotrebni objekti. I to nije najgori deo, već se u projektu kaže da preduzeća inače odlažu otpad na „lokalnu deponiju u Smederevskoj Palanci”. Da se razumemo, legalna „lokalna deponija” u Smederevskoj Palanci ne postoji. Ovde se misli na divlju deponiju – koju tako treba i nazvati. Ako ste kojim slučajem negde u Smederevskoj Palanci videli deponiju koja ispunjava zakonske odredbe da to i bude – molimo vas da nas obavestite, i mi je tražimo. Do sada smo nailazili samo na one napravljene mimo regulativa.

    Umesto da ljudi, koji imaju ovolike probleme na lokalnom nivou, rešenju istih pristupe konkretno. Umesto da se sa skupštinske govornice ori rasprava o tome koje od ponuđenih rešenja i modela je najbolje i najisplativije za stanovnike Smederevske Palanke – mi slušamo o vukodlacima, punom mesecu, o starosnoj dobi odbornika, dok se iz dela gde sede odbornici čuju zvuci zavijanja životinja koje neko od odbornika vladajuće stranke pušta sa mobilnog uređaja dok odbornici opozicije izlažu. 

    Zato za mene najveći utisak sa sednice ostavlja majčinski govor odbornice Verke Savić, koja je do ove sednice bila u skupštini kao odbornica opozicije. Nažalost, ona je svoj mandat predala, kako sama kaže, nekom mlađem. Uz tvrdnju da je na listi Sami protiv svih pristala da bude kako bi svoju generaciju privolela mladima. Ostajem nakon ove sednice uverena da je skupštini neophodna upravo jedna Verka, sudija u penziji, da kao majka sa govornice postroji blagim glasom nemirnu preraslu, a nedoraslu decu. Do govornice nije mogla da ode sama, otišla je u pratnji, dok se publika smejala i dobacivala, kreirajući atmosferu osnovnoškolskog velikog odmora. Citiraću je: „Ostaviću ove mlade da se bore za zakonitost u radu skupštine, a ne za prepucavanje ko je Digi, ko je Zoran, ko ima firmu, kako vodi firmu. Na šta to liči? Želim vam uspeh u radu. Ali, kad sve zakonski sprovedete dobro. Niko vam ne osporava da imate većinu, normalno ste imali većinu 10 glasova, mogli ste sve da nadglasate lako. Šta vam je to trebalo? Znači nije bilo dogovora između vas, ko će da prođe kao kandidat. To je izgleda jedini motiv takvog ponašanja, ja ne vidim ništa drugo. Ali, to je povređena tajnost glasanja, za koju je predviđena kazna po krivičnom zakonu, članom 160, možete da pročitate slobodno. Zašto da svoju karijeru, nekog budućeg političara, predsednika skupštine, zamenika predsednika, članova odbora, ukaljate na taj način? To vam nije trebalo.”

    Gospođa Verka referisala se na legitimitet skupštine shodno tome da se na prethodnoj sednici za predsednika skupštine nije glasalo tajno, što je zabeleženo i objavljeno na više kanala na društvenim mrežama. Taj čin dovodi u pitanje legitimitet svih daljih odluka i izbora. Pa tako i onog glavnog – ko je predsednik opštine. Da li zapravo našoj opštini treba jedna Verka, dok se ne nađu krivci i ne uspostave funkcionalni organi? Ili ćemo nastaviti da dozvoljavamo da šerifi šerifuju? Jer, sa govornice se u utorak čulo i da su neki ljudi dovoljno moćni da zapošljavaju, plaćaju i slično – da vedre i oblače. Da li ćemo svu odgovornost svaliti na pojedince koji se iz petnih žila upiru da obezbede kakav-takav korektivni faktor u moru nepravilnosti? Kada ćemo se trgnuti iz apatije i uzeti svoj odabrani životni prostor u svoje ruke uz poruku – dužni ste da radite ispravno i znajte da posmatramo svaki vaš korak od sada pa do kraja mandata.

  • Kako opština Smederevska Palanka godinama izigrava zakon na štetu građana i napuštenih pasa

    Piše M.M.

    • Veterinarska inspekcija otkrila ozbiljne propuste u Palanci
    • Opština bez azila i bez odgovora: ko kontroliše sudbinu pasa u Palanci? Akcije bez nadzora i psi bez traga: dokumenti otkrivaju haos u Palanci

    Dok građani Smederevske Palanke već godinama strahuju od čopora pasa na ulicama, dok pojedini pokušavaju da pomognu napuštenim životinjama hranom, privremenim smeštajem i prijavama nadležnima, iza zatvorenih vrata odvijao se sistem u kojem gotovo ništa nije funkcionisalo po zakonu. Dokumenti do kojih je došla naša redakcija pokazuju da su opština Smederevska Palanka i JKP „Palanka 2020“ godinama sprovodili akcije hvatanja pasa bez potpune kontrole i nadzora nadležnih institucija, bez uredne evidencije, zapisnika i fotografija, pa čak i bez sopstvenog vozila za transport životinja. Ono što je trebalo da bude organizovan sistem zbrinjavanja napuštenih pasa, prema nalazima inspekcije, pretvorilo se u niz propusta za koje godinama niko nije odgovarao.

    Tokom 24, 25. i 27. februara 2026. godine na teritoriji opštine sprovedene su akcije hvatanja napuštenih pasa. Međutim, prema dokumentu Republičke veterinarske inspekcije od 20. marta 2026. godine, te akcije nisu bile prijavljene nadležnim organima.

    „RVI nadležan za opštinu Smederevska Palanka nije bio obavešten o napred navedenim akcijama humanog hvatanja i zbrinjavanja napuštenih pasa“, navedeno je u dokumentu.

    Drugim rečima – akcije su sprovedene bez najave, bez odobrenja i bez kontrole nadležnih službi.

    Kada je inspekcija 12. marta 2026. godine izašla na teren, usledila su nova pitanja. U zapisniku RVI broj 278567 od 17. marta 2026. godine, odgovorno lice JKP „Palanka 2020“ nije dostavilo zapisnike na uvid RVI, jer je izjavilo da se sva dokumentacija nalazi u objektu firme koju su angažovali.

    Problem nije bio samo u nedostatku zapisnika. Inspekcija nije dobila ni fotografije, niti evidenciju o uhvaćenim psima. Kako je navedeno u dokumentaciji: „sva zahtevana fotodokumentacija i evidencija u vezi uhvaćenih pasa tog dana […] nalazi se u objektima firme“.

    Inspekcija je zatim utvrdila još jedan ozbiljan propust – opština i javno preduzeće nemaju čak ni sopstveno vozilo za transport životinja.

    U izveštaju se navodi da „ni opština Smederevska Palanka, ni JKP „Palanka 2020“ u Smederevskoj Palanci nemaju u svom vlasništvu vozilo, odnosno prevozno sredstvo, kojim se vrši prevoz napuštenih životinja-pasa.“

    Time se otvara ključno pitanje: ko, čime i pod kojim uslovima prevozi pse sa ulica Palanke? Na to pitanje u dokumentaciji za sada nema odgovora.

    Fotografija: Milica Matović

    Sistematsko izigravanje inspekcije još od 2023. godine

    Ovo nije prvi put da JKP „Palanka 2020“ i opština Smederevska Palanka igraju žmurke sa zakonom. Dokumentacija Republičke veterinarske inspekcije otkriva višegodišnji obrazac nepostupanja po nalozima državnih organa.

    Još 6. marta 2023. godine Republička veterinarska inspekcija donela je rešenje broj 270-323-00235/2023-05 kojim je opštini naloženo da organizuje zakonitu zoohigijensku službu i uskladi postupanje sa Zakonom o veterinarstvu i Zakonom o dobrobiti životinja. Rešenje je, između ostalog, podrazumevalo obavezu da opština obezbedi registrovano prihvatilište za napuštene životinje, izradi Program kontrole i smanjenja populacije pasa i mačaka, uskladi opštinsku odluku sa zakonom, obezbedi čitače mikročipova i pristup aplikaciji VET-Up Mobile, kao i da organizuje zakonit transport i zbrinjavanje napuštenih životinja.

    Rešenje je postalo izvršno 16. maja 2023. godine, a pravosnažno krajem iste godine, nakon što je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede odbacilo žalbu opštine kao neosnovanu.

    Ipak, prema navodima inspekcije, opština ni nakon toga nije postupila po naloženim merama. Rokovi su više puta produžavani – po dodatnih 90 dana tokom 2023. i 2024. godine – ali ključne obaveze nikada nisu ispunjene.

    Inspekcija je tokom nadzora utvrdila da opština nema registrovano prihvatilište za napuštene životinje, nema usvojen Program kontrole i smanjenja populacije pasa i mačaka, nije uskladila lokalne propise sa zakonom, niti je obezbedila adekvatnu zoohigijensku službu.

    Utvrđeno je i da opština i JKP „Palanka 2020“ nemaju vozilo za transport napuštenih životinja, iako su istovremeno organizovane akcije njihovog hvatanja i odvoženja sa teritorije opštine.

    RVI je još tokom 2023. i 2024. godine podnosila prijave za privredni prestup protiv JKP „Palanka 2020“. Međutim, iz dostupne dokumentacije nije moguće utvrditi kakav je epilog tih postupaka – da li su prijave odbačene, da li su još u proceduri ili su jednostavno zastarele.

    Tek nakon vanrednog nadzora u martu 2026. godine, Republička veterinarska inspekcija podnela je novu prijavu – ovog puta ne samo protiv JKP „Palanka 2020“, već i protiv opštine Smederevska Palanka i odgovornog lica Nikole Vučena.

    Sudski postupak protiv Nikole Vučena: zastarelo

    Prekršajni sud u Smederevu je 15. septembra 2025. godine doneo rešenje kojim se OBUSTAVLJA postupak protiv Nikole Vučena – odgovornog lica koje se i u veterinarskom zapisniku iz 2026. pominje kao odgovorno u opštini.

    „Kako je od dana učinjenog prekršaja proteklo više od dve godine, a prekršajni postupak i pored preduzetih radnji nije pravosnažno okončan, to su se stekli uslovi iz čl. 84. Zakona o prekršajima, te je prekršajni postupak obustavljen usled zastarelosti.“

    Zanimljivo je i to što je Vučen je 12. maja 2025. prvostepeno proglašen odgovornim i dobio je opomenu, ali je uložio žalbu i Apelacioni sud je presudu ukinuo. Dok se postupak vraćao, istekao je rok.

    Vučen je tako oslobođen po jednoj osnovi (zastarelost komunalnog prekršaja), dok je po drugoj (veterinarski nadzor) i dalje pod istragom.

    Šta sve opština NEMA? Inspektorka nabrojala – od čitača do hladnjače

    Uvidom u zapisnik RVI broj 278566 od 12. marta 2026. godine, koji potpisuje šefica Odseka Nina Milosavljević, otkriva se potpuni kolaps zoohigijenske službe u Smederevskoj Palanci.

    Inspekcija je utvrdila da opština, iako joj je rešenje RVI postalo izvršno još 16. maja 2023. godine, a pravosnažno 29. decembra 2023. godine (kada je Ministarstvo odbilo žalbu), i dalje nije obezbedila gotovo ništa.

    Opština nema:

    • prihvatilište za napuštene životinje upisano u Registar Ministarstva
    • Program kontrole i smanjenja populacije napuštenih pasa i mačaka
    • usklađenu Opštinsku odluku o držanju pasa i mačaka sa Zakonom
    • akcioni investicioni plan
    • čitače mikročipova, niti pristup aplikaciji VET-Up Mobile
    • vozilo u svom vlasništvu za prevoz pasa
    • objekat za sakupljanje leševa životinja (tzv. hladnjaču)

    Ovo poslednje nije nikakva sitnica. Član 46. Zakona o veterinarstvu izričito nalaže: „Lokalna samouprava je dužna da ima izgrađen objekat za sakupljanje leševa životinja.“

    U Smederevskoj Palanci tog objekta nema. I ne samo to, opština nije obezbedila čak ni finansiranje uklanjanja leševa sa javnih površina.

    RVI podnosi prijavu za privredni prestup: opštini preti kazna do 3 miliona dinara!

    Dana 12. marta 2026. godine, RVI je podnela Prijavu za privredni prestup – ne protiv JKP, već direktno protiv Opštine Smederevska Palanka kao pravnog lica.

    Kazna za nepostupanje po rešenju RVI kreće se od 300.000 do 3.000.000 dinara. Pored toga, odgovorno lice može biti kažnjeno sa 50.000 do 200.000 dinara. To znači da pored opštinske kase, lično odgovara i pojedinac – u ovom slučaju, lice koje je 12. marta 2026. obavljalo dužnost predsednika opštine.

    Zašto je ovo važno za građane?

    Ono što dokumenti otkrivaju jeste sistematsko, dugogodišnje zaobilaženje zakona. Ovo više nije stvar „nesavesnog pojedinca“ – već sistemskog propusta lokalne samouprave. Opština ne može da kaže „mi smo prebacili posao JKP-u“, jer je zakon jasan: lokalna samouprava je dužna da obezbedi prihvatilište, program, vozilo, opremu i objekat za leševe.

    Ako Opština bude oglašena odgovornom, kazna ide direktno iz budžeta – iz džepova svih nas.

    Pitanje koje se nameće samo po sebi: koliko još rešenja treba da bude izdato, a neizvršeno, pre nego što neko konačno odgovara?

    Povodom sadržaja ovog teksta uputili smo mejlove i tražili izjave od svih pomenutih strana, do objavljivana teksta nismo dobili ni jedan odgovor.

  • POSMATRANJE IZBORA

    ZAŠTO JE VAŽNO ?

    Piše: M.B.

    U ovom tekstu govorićemo o važnosti posmatranja izbora kao i o njegovim osnovama i vrstama.

    Čitanjem ovog teksta možete da se upoznate sa pojmom posmatranja izbora, a na kraju biće dostupan link organizacije koja vrši obuke za posmatrače, čime možete postati posmatrač, odnosno osoba koja čuva svoj glas i glas svog naroda. 

    Šta je posmatranje izbora i  ko može da učestvuje?

    Posmatranje izbora predstavlja sistematsko i nezavisno praćenje izbornog procesa radi procene njegove zakonitosti, transparentnosti i regularnosti. Ovim se osigurava akreditovana i dokumentovana zaštita ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, čime se promoviše stabilnost, mir i prosperitet samog društva. Dakle, posmatranjem izbora osiguravamo da se ispoštuje demokratski proces i dajemo sebi alat i kredibilitet, kao i dokaze da efektivno ispravimo nepravilnosti (OSCE, 2010).

    U procesu učestvuju:

    • domaći posmatrači (civilno društvo) 
    • međunarodni posmatrači 
    • institucije  (OSCE, 2010)

    Vrste posmatrača

    Posmatrači mogu biti domaći i međunarodni:

    • Domaći su upoznati sa lokalnim okolnostima
    • Strani pružaju neutralnost i objektivnost pri izbornom procesu

    Posmatrači takođe mogu biti kratkoročni u dugoročni:

    • Kratkoročni su fokusirani na izborni dan i samo tada beleže nepravilnosti
    • Dugoročni prate predizbornu atmosferu mesecima pre samog izbornog dana beležeći sve političke, medijske, dokumentacione i pravne nepravilnosti kroz taj duži period čime pružaju mnogo širu sliku o samom izbornom procesu (OSCE, 2010).

    Kako posmatranje utiče na regularnost izbora?

    Prisustvo posmatrača povećava transparentnost i smanjuje mogućnost nepravilnosti, jer deluje preventivno i omogućava dokumentovanje problema.

    Istraživanja su pokazala da na mestima gde su posmatrači bili prisutni imamo manje fiktivnih rezultata, ali su pokazala i da je od velike važnosti da na svim biračkim mestima posmatrači budu jednako prisutni kako se prevare i krađe glasova ne bi premeštala na mesta gde samih posmatrača nema (efekat odvraćanja i premeštanja). Istraživanja su takođe pokazala da posmatrači u nekim slučajevima pozitivno utiču na izlaznost, a u nekim ne kada lokalni akteri ne mogu da nateraju glasače da glasaju. Kod polarizovanih političkih ambijenata kao u Srbiji, posmatrači imaju ključnu ulogu i najveći uticaj (OSCE, 2010; Ichino & Schündeln, 2019).

    Šta može poći po zlu bez posmatrača?

    Bez nadzora mogu se javiti:

    • manipulacija glasovima 
    • pritisak na birače 
    • netransparentno brojanje 

    Istraživanja pokazuju da odsustvo kontrole povećava rizik od izborne manipulacije. Bez posmatrača otvaraju nam se mogućnosti za ubacivanje dodatnih listića, menjanje zapisnika, netransparentno brojanje, kao i pritisak na same glasače, pretnje, zastrašivanje, manipulacije na radnim mestima pogotovo kod državnih službenika i prisilno glasanje (Daxecker, 2012).

    Zašto je važno da postoje posmatrači?

    Posmatrači:

    • povećavaju poverenje javnosti 
    • obezbeđuju dokaze o nepravilnostima 
    • doprinose unapređenju izbornog sistema

    Dakle, posmatrači se direktno bore za očuvanje i poboljšanje demokratije kroz već postojeće pravne mehanizme prikupljajući i dokumentujući sve dokaze i statistike čime osiguravaju bolje poverenje javnosti u sistem i institucije i indirektno utiču na blagostanje, prosperitet i stabilnost svog društva (OSCE, 2010).

    Kako postati posmatrač?

    Kako biste postali verifikovani posmatrač potrebno je da imate barem 18 godina, zatim je neophodno da prođete obuke koje organizuju organizacije civilnog sektora. Više informacija o tome možete pronaći na sajtu nevladine organizacije CRTA, a prijavu za posmatračku misiju ove organizacije možete pronaći ovde.

    Zaključak

    Uoči parlamentarnih izbora u našoj zemlji potrebno je čuvati demokratiju više nego ikada. Postanite posmatrač, potrebni ste. 

    Izvori:

    1. OSCE/ODIHR. (2010). Election observation handbook (6th ed.). Office for Democratic Institutions and Human Rights, Organization for Security and Co-operation in Europe. [URL: https://www.osce.org/odihr/elections]
    2. Daxecker, U.E. (2012). The cost of exposing cheating: International election monitoring, fraud, and post-election violence in Africa. Journal of Conflict Resolution, 56(4), 566–586. [URL: https://doi.org/10.1177/0022002711428985]
    3. Ichino, N., & Schündeln, M. (2012). Deterring or displacing electoral irregularities? Spillover effects of observers in a randomized field experiment in Ghana. American Political Science Review, 106(1), 191–205. [URL: https://doi.org/10.1017/S0003055411000538]
  • KONSTITUTIVNA SEDNICA SKUPŠTINE OPŠTINE ILI PREDSTAVA ZA RADNIKE JAVNIH PREDUZEĆA

    Palanka godinama unazad nema funkcionalno pozorište, kao ni bioskop. U zgradu Kulturnog centra su do danas uloženi jedva vidljivi milioni, a prostor je samo za odabrane otvaran tokom predizborne kampanje. Možda zbog toga današnja sednica pretvorena je u predstavu za radnike javnih preduzeća iz Smederevske Palanke. Njih je u sali bilo, deluje, čak i više nego odbornika.

    Zahtev za pristup sednici predali smo uredno ispred našeg udruženja 16. 4. 2026. godine. Dan nakon toga, kada je bilo izvesno zvanično vreme održavanja sednice, predali smo i dopunu zahteva. Nismo želeli da išta prepustimo slučaju. Nismo želeli da dođemo u situaciju da sednica bude zatvorenog tipa, a da građani ne saznaju objektivno šta se na istoj dešavalo. Odgovore na zahteve nismo dobili do početka sednice 5. 5. 2026. godine.

    Dan pre početka sednice, naša predstavnica uputila se u kancelariju skupštine na prvom spratu zgrade opštine da pita ukratko, sa vrata, da li su primili naš zahtev. Odgovor koji smo dokumentovali glasio je potvrdno, uz dodatak da je to jedini prispeli zvaničan zahtev. Zatim nam je rečeno, takođe dokumentovano, da prema saznanjima sednica neće biti otvorena za javnost. Predočili smo da mi nismo tek javnost, nego registrovano udruženje koje u svom statutu ima navedenu i medijsku delatnost. Dobili smo zatim i još dva odgovora – „pa vi probajte sutra da uđete“ i „pozovite Nikolu, on to može da vam završi“. Na naše pitanje ko je Nikola, dobili smo zbunjenost kao odgovor.

    Ipak, uprkos neizvesnosti, danas smo legalno pristupili konstitutivnoj sednici. Bez da nam neko sredi, ali i bez da dobijemo odgovor na zvaničan zahtev. Makar taj odgovor bio i negativan.

    Shvatićete prateći naš rad, da je upravo sve ovo deo našeg istraživanja – mi smo usmereni na testiranje rada institucija.

    Uprkos tome što nam je dan ranije predočeno da, prema saznanjima, sednica neće biti javna, pored naše predstavnice na sednici se našlo 49 odbornika, članovi OIK i radnici opštine, par predstavnika lokalnih medija, tek jedan građanin koji nije iz vladajuće stranke i negde oko šezdeset radnika i direktora javnih preduzeća i zdravstvenih ustanova. Pitate se kako to znamo? Neke poznajemo lično, ali složićete se da ne možemo ovde izneti tvrdnju kako i zašto su tu. A neke smo, budući da nam je istraživanje osnovna aktivistička delatnost, intervjuisali.

    Naš prvi sagovornik, u majici „Srbija pobeđuje“, radnik je JKP Vodovod. Na pitanje kako je odlučio da dođe na sednicu kaže „čuo je po gradu da se dešava, pa je došao“. Pitali smo ga da li je u zakonskom okviru od 48 sati predao zahtev za prisustvo, s obzirom da nismo upoznati sa tim da je negde bilo istaknuto obaveštenje da je sednica javna, prvo je odlučno rekao „ne“. A na ponovljeno pitanje, bojažljivo je rekao „ne znam vam ja to“. Mi ga, naravno, nećemo sada imenovati, podaci su poznati redakciji.

    Drugi radnik kog smo intervjuisali je iz malopre pomenutog Kulturnog centra. Na naše pitanje kada mu je radno vreme, s obzirom na opšte dostupne podatke o radnom vremenu kancelarijskih službenika (prim.aut.od 7 do 15 časova), odgovorio je da je na godišnjem odmoru i da svoj slobodan dan koristi da bude na sednici. Pošteno, za svaku pohvalu. To je angažman građanstva kakav nam je neophodan. Apelujemo zato na sve građane da slede primer ovog čoveka.

    Mi se danas u ovom tekstu nećemo baviti sadržajem sednice on je bio dosta isprazan. Čak su se i posetioci predstave umorili, pa ih je posle svake pauze bivalo sve manje. Na validne argumente uvek isti predstavnici vladajuće stranke odgovarali su spinovima i uvredama o kojima je izlišno govoriti, jer to nije sadržaj za ljude koji žele da se ovo društvo pomakne sa mrtve tačke. Neki su delovali kao da im je zbog načina komunikacije možda čak i neprijatno. Oni bez srama puštali su sa telefona podrugljive urlike i smejali se šalama koje više priliče pubertetlijama. To je sadržaj za otupele, njemu ovde mesta nema.

    Danas smo saznali da se godinama za izglasavanje ne koristi postavljeni paravan pored kutije. Drugim rečima, odbornici vladajuće stranke zapute se u malu salu, odnosno tamo gde niko ne zna šta se dešava, završe šta imaju i pojave se sa listićem koji ubace u kutiju. Paravan za tajno glasanje stoji u neverici, dok oni viču u svoju odbranu „ali to je zbog tajnosti glasanja”.

    Publika se rasipala, da bi konačno otkrila svoju ulogu u predstavi. Kada je publika otišla, iz zadnjih redova, a verovatno i na snimku prenosa sednice, jasno se videlo – većina je tek neznatna. Dve grupe, ona levo i ona koja sedi desno, jasno razdvojene stepeništem bez želje da se mešaju – gotovo su jednake. I tu puca slika dominacije, statisti su pozvani da je zamaskiraju. Maske su pale, car je go.

  • „Da nam živi živi rad“

    Omladinske radne akcije u Socijalističkoj Jugoslaviji sa osvrtom na lokalne
    radne akcije uređenja gradskih naselja

    Piše: N.G.

    Omladinske radne akcije (ORA) predstavljaju jedan od značajnijih simbola socijalističke Jugoslavije.
    One nisu bile samo fizički rad, već ključni instrument obnove zemlje, ali i vaspitanja omladine u duhu kolektivizma i ideologije „bratstva i jedinstva“.


    Omladinske radne akcije (ORA) u Jugoslaviji

    • Period: Najintenzivnije od 1946. do sredine 1950-ih (velike savezne akcije), a zatim novi talas
      od 1958. do sredine 1980-ih.
    • Svrha: Obnova infrastrukture razrušene u Drugom svetskom ratu (pruge Brčko–Banovići,
      Šamac–Sarajevo) i izgradnja modernih saobraćajnica (Autoput Bratstvo i jedinstvo).
    • Ideologija: Slogan „Mi gradimo prugu, pruga gradi nas“ najbolje opisuje nameru države da
      kroz rad formira ličnost mladog čoveka, razvija radne navike i učvršćuje zajedništvo među
      narodima.
    • Organizacija: Rad se odvijao u brigadama. Postojale su savezne, republičke i lokalne radne
      akcije.

    Smederevska Palanka
    Smederevska Palanka, kao tadašnji industrijski centar predvođen fabrikom „Goša“ i ostalim
    privrednim preduzećima, bila je jedno od aktivnijih mesta u Srbiji po pitanju omladinskog aktivizma.

    • Glavni nosioci: Omladinu su činili radnici „Goše“, učenici srednjih škola, mladi iz okolnih sela.
    • Nazivi brigada: Lokalne brigade često su nosile imena narodnih heroja, lokalnih ličnosti i. lokalnih geografskih odrednica. Najpoznatije su bile:
      o ORB „Goša“ (sastavljena od mladih radnika fabrike).
      o ORB „Jasenička“.
      o ORB „Brigada veterana“.

    Uređenje naselja Kolonija
    Naselje Kolonija je građeno u periodu krajem 40-ih i početkom 50-ih godina prošlog veka za potrebe stanovanja radnika tadašnje fabrike „Jasenica“, kasnije fabrike „Goša“.
    S obzirom na udaljenost od gradske sredine, takoreći izolovanost, u početnim decenijama postojanja naselja je bila zelena oaza za stanovanje oivičena njivama, privatnim imanjima i kućama.
    Povećanjem broja stanovnika i potreba za stambenim prostorom kreće se sa urbanizacijom naselja
    izgradnjom modernih blokova zgrada i solitera čime se stvara potreba za uređenjem infrastrukture i
    okolnog prostora. Tokom 70-ih i 80-ih godina, lokalne radne akcije su bile ključne za pretvaranje ovog naselja u funkcionalan i uređen prostor.

    Šta su lokalne brigade uradile u Koloniji?
    Sredinu sedamdesetih i početak osamdesetih obeležio je pojačan akcenat na direktnom doprinosu
    uređenja sopstvenog grada, okoline i životnog prostora (ne zanemarujući radove u proteklim
    godinama i decenijama) kako omladinaca i građana, tako i privrednih preduzeća i organizacija koja su direktno ili indirektno učestvovala u uređenju gradskih naselja.

    • Izgradnja sportskih terena: Mnogi tereni za sportove na Koloniji nastali su dobrovoljnim radom omladinaca koji su betonirali površine i postavljali koševe i golove.
    • Uređenje zelenih površina: Uređenje zelenih površina oko stambenih zgrada, novoizgrađenog bulevara i objekata od društvenog značaja
    • Poboljšanje infrastrukture: Omladinci su pomagali u kopanju kanala za instalacije, sređivanju pešačkih staza i čišćenju prostora
    • Socijalna uloga: Rad na uređenju Kolonije nije bio samo fizički; brigadiri su organizovali kulturne večeri, sportske turnire i druženja koja su povezivala mlade radnike i učenike.

    Radne brigade nisu samo „kopale i sadile“, one su bukvalno menjale vizuru naselja.

    Značaj za lokalni identitet
    Uređenje Kolonije kroz radne akcije stvorilo je specifičan „duh Kolonije“. Mladi koji su učestvovali u
    tim akcijama kasnije su više cenili i čuvali zajedničku imovinu, jer su je sopstvenim rukama gradili.
    Danas se te akcije pamte kao vreme najvećeg jedinstva grada i fabrike.

    O samom tekstu
    Predstavljena je samo ovlaš zagrebana i informativna istorija naselja Kolonija, kao i značaj i doprinos omladinaca i radnog naroda uređenju sopstvene okoline i poboljšanja životnih uslova organizovanih kroz radne akcije. Ukoliko vreme dozvoli, u bliskoj budućnosti kroz dostupne izvore malo ćemo detaljnije obraditi kako istorijat samog naselja, tako i same radove na uređenju istog. Ukoliko ste u mogućnosti svaka dopuna, informacija, sugestija, svedočanstvo ili fotografija su značajni sa ovu priču i biće nam drago da ih podelite sa nama.


    Fotografije: „Јасенички акцијаши, фотографије и записи“, Владисављевић, Никола; Јанојлић,
    Драгољуб; Миловановић, Мирослав; Београд: Културно просветна заједница Србије;
    Смедеревска Паланка: Клуб акцијаша, 2002

  • Izbori – ili šta smo naučili tokom prve godine postojanja

    Piše: Valentina Talijan

    Najčešće izgovorena rečenica na sastancima našeg tima je: “Јa sam samo htela da čistim Koloniju”. Ona šaljivo podrazumeva da niko od prisutnih nije planirao da se nađe u situaciji o kojoj u datom trenutku raspravljamo. Takođe, govori o tome da je biti građanski aktivista pitanje niza izbora. Teme pronalaze put do nas, a na nama je da odaberemo da li ćemo proći pored njih ili se uhvatiti u koštac – uglavnom na sopstvenu štetu.

    Pre godinu dana u Smederevskoj Palanci bilo je taman toliko aktivista da, kada smo podnosili prve prijave i zahteve – dobar deo prijava nisu znali kako da obrade. Danas, samo jedno naselje ima više angažovanih građana nego što ih je u tom trenutku imala čitava opština. S obzirom da se sećam vremena kada sam bila među malobrojnim aktivistima u opštini, i kada sam se samo u trenucima moranja bavila lokalnim temama umesto nacionalnim – ne mogu da ne primetim obilje u kom trenutno uživamo.

    Da li to znači da nas ima dovoljno? Nikada nas neće biti dovoljno. Naročito u društvu u kom se demokratske vrednosti gase pred našim očima rapidno. Da se ukupan broj stanovnika koji je glasao za promene pre dve nedelje u ovoj opštini aktivira – ne bi nas bilo dovoljno. Toliko puno problema postoji. Toliko je razvijen mehanizam mahinacija čiju štetu moramo svakodnevno da saniramo ili razotkrivamo. Da ne upotrebim izraz „protiv kog se borimo“, jer mi za borbu protiv bilo koga nemamo vremena – mi se godinu dana već na lokalu grčevito borimo za dostojanstven život. Činjenica je da ta borba podrazumeva nužnu promenu vlasti, a pre svega sistema.

    Jer, koliko god da je težak bio predizborni proces u Smederevskoj Palanci,
    konačno je ujedinio različite frakcije ka jednom istom cilju.

    Uzmimo za primer postizbornu nedelju. Naš tim odlučio je da nakon višemesečnog kontinuiranog rada vezanog za izbore, istrage oko zagađivača, razvoj novog medija i advokatiranja vezano za probleme koje smo ranije ustanovili – uzme odmor. Ipak, u nedelji pred izbore, kao i u nedelji nakon izbora, naše sanduče za poruke preplavljivala je jedna slika – nova deponija. Više građana javljalo se sa istim pitanjem – je li ovo legalno?

    Fotografija: Milica Matović

    Nakon jedne epizode premorenog vrištanja u jastuk, uz koju, slobodno možete zamisliti, dramatičnu muziku, počeli smo sa istragom. Obavestili smo kolege aktiviste iz drugih grupa kako bismo malo podelili teret među sobom na nivou opštine, i odredili dan za teren. Tog dana mogle smo da popijemo kafu u gradu i uživamo u suncu. Umesto toga, iskoristile smo priliku da obiđemo 3 deponije koje smo već prijavljivale, kako bismo videle šta je preduzeto – i tu jednu novu. Sve to tokom odmora od aktivizma koji smo pompezno najavili na društvenim mrežama. Ovo je takođe bio prvi put da smo na teren išle sa članicom još jedne aktivističke grupe, što će se nakon izbora, nadam se, pokazati kao stalna praksa. Jer, koliko god da je težak bio predizborni proces u Smederevskoj Palanci, konačno je ujedinio različite frakcije ka jednom istom cilju. Tako da, ne bih da zvučim nezahvalno s obzirom na evidentno poboljšanje brojčanog stanja civilnog sektora, ali tvrdim da nas i dalje nema dovoljno.

    kad god pomislite da će nešto uraditi neko drugi – uzmite,
    i sami se uhvatite u koštac sa situacijom.

    Kada biste me sada pitali – ok, evo želimo da pomognemo, kako da se aktiviramo? Prvo na šta bih vas usmerila je posmatranje. Pre svega, svakodnevno posmatranje delovanja javnih preduzeća i funkcionera. Tako ćete pomoći iskusnijim aktivistima i organizacijama da na vreme spreče štetna delovanja i potencijalno osujete kršenje propisa. Takođe, vaše znanje iz određenih oblasti može doprineti razumevanju prikupljene dokumentacije i informacija, pa je dosta važno da se makar kao konsultanti stavite na raspolaganje lokalnim aktivističkim grupama.

    Druga vrsta posmatranja, vezana za sam dan još uvek neraspisanih izbora, pomoći će da na republičkom nivou omogućite sprovođenje demokratskih izbora u već postavljenim nefer uslovima. Za 49 biračkih mesta, koliko ih imamo na lokalu, biće nam potrebno od tri do četiri stotine ljudi. Od tri do četiri stotine građana spremnih da neutralno i u zakonskim okvirima posmatraju čitav proces i brane izbornu volju svih građana. Za članove biračkog odbora biće potrebno 98 obučenih i odgovornih osoba. Za posmatranje unutar biračkog mesta isto toliko. Za mobilne timove biće potrebno minimum 2 osobe po autu na nešto manje od 49 lokacija, idealno je da broj osoba u autu bude veći. Sve to bez ikakve naknade, jer sredstava za ovako nešto ne postoje, niti bi na njih u okolnostima u kojima živimo trebalo da računamo – na svoje delovanje trebalo bi da gledamo kao na borbu za oslobođenje. Dok ovo čitate verovatno mislite o tome kako će među tih minimum tri stotine ljudi biti neko drugi, ali moram da vas razuverim. Tih drugih nema dovoljno, kad god pomislite da će nešto uraditi neko drugi – uzmite, i sami se uhvatite u koštac sa situacijom.

    Kao što rekoh na početku teksta, mi smo samo hteli da čistimo Koloniju, ali smo nekako završili u vestima, na sudu, u projektima i istragama. Postali smo informanti, inspektori, pravnici i izveštači – silom prilika. „Izgubili“ smo dane i mesece života koje niko ne može da nam vrati, bez ikakve naknade osim slobodne volje i lične satisfakcije proistekle iz doprinošenja zajednici. Vi ne morate ići toliko daleko da pamtite članove zakona za koje ste mislili da vam nikada neće biti potrebni, ali ono što možete da uradite jeste da se prijavite za neku od dostupnih obuka i konkretno posvetite 24 sata svog života nečemu što će potencijalno odlučiti vaše naredne četiri godine.

    Zbog toga, na godišnjicu osnivanja naše grupe, biram da vas u ime svih nas pozovem ne da se priključite nama, taj poziv je uvek otvoren, već da se putem nekog od sledećih linkova informišete kako možete da se obučite i pomognete tokom izvesnih parlamentarnih izbora. Jer tu sada mora da bude usmerena sva naša energija. Pametniji se edukuje i organizuje.

    Linkovi ka obukama, mrežama podrške i zakonima:

    Obuka za članove biračkog odbora – CRTA

    Mreža poverenja – Smederevska Palanka – studenti

    Zakon o  izboru narodnih poslanika (“Sl. glasnik RS”, br. 14/2022)

  • BIRAČKI SPISAK U SMEDEREVSKOJ PALANCI: IZMEĐU EVIDENCIJE I STVARNOSTI

    Birački spisak je temelj svakog izbornog procesa – naizgled jednostavna evidencija građana sa pravom glasa, ali u praksi složen sistem koji zavisi od tačnosti podataka, ažurnosti institucija i realnih demografskih kretanja. Na primeru Smederevske Palanke jasno se vidi koliko taj sistem može da se udalji od stvarnog stanja na terenu.

    Formalno gledano, pravila su jasna. Svaki punoletni građanin sa prijavljenim prebivalištem na teritoriji opštine ima pravo da bude upisan u birački spisak. Podaci se preuzimaju iz evidencija o prebivalištu, matičnih knjiga i na osnovu državljanstva, a lokalna samouprava je zadužena da ih redovno ažurira. Međutim, ono što je na papiru uređeno, u praksi često zavisi od toga koliko se brzo i precizno prate promene u životima ljudi.

    Upravo tu dolazimo do jedne od ključnih specifičnosti Palanke – migracija. Godinama unazad, veliki broj građana seli se u veće gradove, pre svega u Beograd, ili odlazi u inostranstvo. Ipak, mnogi od njih ne odjavljuju prebivalište. Administrativno ostaju „prisutni“, iako realno ne žive u opštini. Tako se stvara razlika između onoga što evidencija pokazuje i onoga što je stvarnost.

    Ta razlika postaje posebno vidljiva kada se uporede podaci. Prema procenama za 2022. godinu, Smederevska Palanka imala je 42.192 stanovnika, od čega je bilo 35.373 punoletno. Ipak, birački spisak za predsedničke izbore beleži čak 39.954 birača. To je 4.581 osoba više nego što ima punoletnih građana – odstupanje od gotovo 13 odsto!

    Dodatnu složenost daje struktura stanovništva. Veliki deo populacije živi u selima, gde su migracije još izraženije nego u gradskom jezgru. Mesta poput Kusatka, Selevca ili Glibovca imaju značajan broj prijavljenih birača, ali je pitanje koliko njih zaista tu i živi. U takvim sredinama, birački spisak često postaje evidencija „sećanja“ na nekadašnje stanovništvo, a ne realan odraz sadašnjeg stanja.

    Kada se pogledaju i sami izborni rezultati, pojavljuju se dodatna pitanja. Na predsedničkim izborima zabeleženo je da je glasalo 23.604 birača, dok je broj listića bio 23.584 – gde je nestalo 20 listića? Slična, iako manja odstupanja postoje i na parlamentarnim i lokalnim izborima. Ove razlike jasno ukazuju na potrebu za pažljivijom kontrolom procedura, od izdavanja listića do vođenja zapisnika.

    Važno je naglasiti da ovakvi pokazatelji predstavljaju upozorenje da sistem nije u potpunosti usklađen sa realnošću. Preveliki broj birača u odnosu na broj punoletnih stanovnika, značajan udeo ljudi koji formalno postoje u evidenciji ali ne žive u opštini, kao i manja neslaganja u izbornim podacima – sve su to signali koji zahtevaju dodatnu pažnju.

    Kako proveriti podatke i koja su prava građana

    Građani imaju mogućnost da sami provere da li su upisani u birački spisak i da li su njihovi podaci tačni. Uvid se može izvršiti u opštinskoj upravi, ali i online, putem zvaničnog državnog servisa. Provera je dostupna na OVOM LINKU.

    Ukoliko podaci nisu tačni ili nedostaju, zakon predviđa pravo na njihovu ispravku. Građani mogu podneti zahtev za upis, brisanje ili izmenu podataka – na primer u slučaju promene prebivališta ili ličnih podataka.

    Postupak se pokreće pred nadležnim organom lokalne samouprave ili preko eUprave, a rokovi su definisani tako da se izmene mogu sprovesti i neposredno pre izbora.

    Indikatori nepravilnosti i provera prijavljenih lica na adresi

    Kada je reč o broju lica prijavljenih na jednoj adresi, ovo je posebno osetljivo pitanje jer se upravo tu često javlja sumnja građana – da li je na njihovoj adresi prijavljen još neko, a da oni za to ne znaju? U Srbiji, uključujući i Smederevsku Palanku, građani nemaju automatski uvid u to ko je sve prijavljen na njihovoj adresi, zbog zaštite podataka o ličnosti. Međutim, postoje načini da se to proveri kroz institucionalne kanale.

    Vlasnik nepokretnosti ili lice koje zakonito koristi stan ili kuću može podneti zahtev nadležnoj policijskoj upravi (MUP-u) za proveru podataka o prijavljenim licima na toj adresi. Ova procedura se najčešće pokreće kada postoji osnovana sumnja da su na adresi prijavljena lica koja tu ne borave. U takvim slučajevima, MUP može pokrenuti postupak provere prebivališta, koji podrazumeva izlazak na teren i utvrđivanje činjeničnog stanja.

    Ako se utvrdi da neko lice ne živi na prijavljenoj adresi, moguće je pokrenuti postupak za odjavu prebivališta. Ovaj proces nije trenutan, ali predstavlja važan mehanizam za usklađivanje administrativnih podataka sa realnim stanjem.

    U sredinama sa izraženim migracijama, kao što je Smederevska Palanka, ovakve provere mogu značajno doprineti tačnosti biračkog spiska. Istovremeno, one jačaju poverenje u izborni proces, jer pokazuju da evidencije nisu „zatvoren sistem“, već nešto na šta i sami građani mogu da utiču.

    Piše: M.M.

  • IZBORNI DAN U SMEDEREVSKOJ PALANCI: IZMEĐU DEMOKRATSKOG PRAVA I PROCEDURALNIH IZAZOVA

    Kada se u Smederevskoj Palanci otvore biračka mesta, lokalna atmosfera prestaje da bude samo pitanje komšijskog razgovora i postaje polje ozbiljne političke utakmice. Izborni dan ne sme biti zona sumraka u kojoj pravila važe samo „na papiru“. Od prvog otpečaćenog džaka rano ujutru do poslednjeg potpisanog zapisnika u gluvo doba noći, svaka faza procesa ima svoje kritične tačke. Često se ono što nazivamo „proceduralnim izazovima“ zapravo pretvara u direktno kršenje zakona. Da bismo razumeli kako se prekraja volja građana, moramo precizno mapirati trenutke u kojima procedura prestaje da bude zaštita, a postaje alat za manipulaciju.

    Kako bismo uspeli da sačuvamo integritet svog glasa potrebno je da razumemo rizike i prepoznamo ih. U ovom članku analiziramo kako izgleda izborni proces u Smederevskoj Palanci “iznutra” i na kojim tačkama sistem najčešće može da zakaže.

    1. Otvaranje biračkog mesta: Prvi test transparentnosti

    Otvaranje biračkog mesta je precizan ritual koji garantuje da će vaš listić biti siguran. Kada taj proces ne ide po planu, nastaje ono što stručnjaci zovu proceduralni rizik.

    Jednostavnije rečeno: to su greške u koracima koje mogu dovesti u pitanje regularnost izbora.

    • Nepotpuna provera glasačkih kutija: Rizik da glasačka kutija ne bude adekvatno ispražnjena pre pečaćenja ili da se u nju ne ubaci kontrolni list. Kontrolni list je jedini dokaz da je kutija bila prazna u trenutku otvaranja.
    • Nepravilno rukovanje glasačkim listićima: Rizik od nepreciznog brojanja primljenih listića pre početka glasanja. Svako nepoklapanje broja primljenih listića sa stanjem u zapisniku otvara prostor za manipulaciju.
    • Nepoštovanje tajnosti glasanja: Loša postavka paravana koja omogućava uvid u to kako birač glasa, ili prisustvo neovlašćenih lica na biračkom mestu tokom pripreme.
    • Kvarovi na tehničkoj opremi: Nefunkcionisanje UV lampi ili spreja za obeležavanje prstiju birača, što direktno onemogućava početak procesa glasanja u skladu sa zakonom.

    Birački odbor počinje sa radom u 06:00h ujutru. Da bi glasanje moglo da počne na biračkom mestu moraju da budu: zbirna izborna lista, izvod iz biračkog spiska, glasački listići, kontrolni listić, glasačka kutija, jedan sprej, jedna UV lampa, najmanje jedan paravan i jemstvenik i nalepnice za pečaćenje glasačke kutije. Ako nedostaje nešto od navedenog materijala, glasanje ne može da počne.

    Svako kašnjenje otvaranja biračkog mesta mora biti dokumentovano u zapisniku, uz precizno navođenje razloga, kako bi se izbegle sumnje u regularnost.

    2. Identifikacija birača: Brana protiv „duplih glasova“

    Identifikacija birača je kritična tačka svakog izbornog procesa. Ona predstavlja prvi korak na biračkom mestu kojim se osigurava osnovni princip demokratije: jedan čovek – jedan glas.

    • Glasanje bez adekvatnog dokumenta: Jedan od najčešćih rizika je omogućavanje glasanja osobama koje kod sebe nemaju važeći lični dokument (ličnu kartu ili pasoš). Bez zvaničnog dokumenta sa fotografijom i JMBG-om, članovi biračkog odbora ne mogu sa sigurnošću potvrditi identitet osobe, što otvara prostor za manipulaciju. Poziv za glasanje (listić koji stiže na adresu) nije dokaz o identitetu. Birač mora pokazati važeću ispravu.
    • Glasanje umesto drugog lica („Fantomski glasovi“): Ovaj rizik nastaje kada se osobi dozvoli da glasa u ime člana porodice, komšije ili preminule osobe koja se i dalje nalazi u biračkom spisku. Smatra se direktnim kršenjem izbornog zakona i falsifikovanje volje građana. Do ovoga dolazi usled nepažnje biračkog odbora ili namernog propusta u proveri fotografije na dokumentu.
    • Greške u potpisivanju biračkog spiska: Zbog gužve ili nedovoljne obučenosti članova odbora, dešava se da se birač potpiše na pogrešno mesto – pored imena drugog građanina. Kada pravi vlasnik tog mesta dođe na glasanje, on zatiče svoj prostor već potpisanim, što može dovesti do tenzija, sumnje u krađu glasova i onemogućavanja birača da ostvari svoje pravo.
    • Propusti kod UV lampe i spreja: Svrha nevidljivog spreja i UV lampe je sprečavanje višestrukog glasanja. Kada članovi odbora ne provere prst UV lampom pre nego što izdaju listić, sprej se ne nanese pravilno ili se dozvoli biraču da ga obriše pre nego što se osuši, kao i neispravnost opreme (npr. baterije na UV lampi) koja se ne zameni blagovremeno.
    • Zloupotreba ličnih podataka i paralelne evidencije: Rizik koji se često pominje u izveštajima posmatrača je vođenje takozvanih „paralelnih spiskova“ ispred ili unutar biračkog mesta. Ovakva praksa narušava privatnost birača i može se smatrati vidom pritiska ili kontrole nad tim ko je izašao na glasanje, a ko nije. Identifikaciju sme da vrši isključivo birački odbor uvidom u zvanični izvod iz jedinstvenog biračkog spiska, a evidenciju o izlaznosti članovi odbora mogu pratiti upisivanjem crtica na odvojenom papiru bez dodavanja bilo kakvih ličnih podataka birača.
    • Nedovoljna ažurnost biračkog spiska: Iako identifikacija može biti fizički ispravna, problem nastaje ako podaci u spisku nisu ažurni (npr. pogrešno upisana adresa, staro prezime ili neobrisana imena preminulih). Uvek proverite svoj status u biračkom spisku putem zvaničnog portala Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave pre izbornog dana kako biste izbegli neprijatnosti na samom mestu.

    3. Kontrola listića

    Kontrola listića nije samo tehnička procedura – to je štit koji sprečava da se slobodna volja građana pretoči u puku statističku manipulaciju. Proces glasanja je lanac koji je jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika. Rizici se ne dešavaju samo „pred kamerama“, već često u sivoj zoni procedura.

    • Neregularnost štampanja i distribucije: Rizik od pojave „viška“ listića koji nisu zavedeni u zvaničnim protokolima. Manipulisanje materijalom tokom transporta od štamparije do biračkog mesta.
    • „Bugarski voz“: Metoda kojom se unapred zaokruženi listići unose na biračko mesto, a prazni iznose radi dalje manipulacije. Te osobe bi vrlo često nakon glasanja otišle u obližnji lokal ili automobil parkiran u blizini glasačkog mesta kako bi u vidu novca ili paketa naplatili svoj glas.
    • „Foto-dokaz“ vernosti: Upotreba mobilnih telefona iza paravana, što direktno krši tajnost glasanja i služi kao alat za ucenu ili kupovinu glasova. nije dozvoljena upotreba telefona na biračkom mestu.
    • Simulacija gužve i konfuzije: Namerno stvaranje haosa na biračkom mestu kako bi se smanjila pažnja kontrolora i olakšalo „ubacivanje“ listića u ime odsutnih građana i kako bi se glasači demotivisali i odustali od čekanja zbog potencijalne opasnosti.

    4. Zapisnik kao ogledalo (ne)odgovornosti

    Kada ubacite listić u kutiju, vi niste predali samo papir – predali ste svoje poverenje, svoja nadanja i svoj potpis na budućnost. Ali, da li taj glas ostaje vaš i nakon što se svetla na biračkom mestu ugase? Sve što stoji između vaše volje i nečije hemijske olovke je jedan dokument: zapisnik. On je čuvar istine, jedini dokaz da je vaše „da“ ostalo „da“ do samog kraja.

    • Logičko-računske greške: Ovo je najčešći rizik. Do njega dolazi kada se broj listića u kutiji ne slaže sa brojem ljudi koji su se potpisali u izvodu iz biračkog spiska. Ako se u zapisnik unesu netačni brojevi, otvara se prostor za lažiranje rezultata. Često se greške pravdaju umorom članova odbora, ali one mogu sakriti ozbiljne manipulacije poput „bugarskog voza“.
    • Prazna polja i potpisivanje unapred: Postoji rizik da članovi biračkog odbora potpišu prazan ili polovično popunjen zapisnik „kako bi brže završili i išli kući“. Potpisivanjem praznog papira, članovi odbora daju „blanko poverenje“ onome ko će kasnije uneti brojeve. To je najlakši način da se rezultati potpuno promene nakon zatvaranja birališta.
    • Naknadne prepravke i „šminkanje“ zapisnika: Zapisnik mora da se popunjava isključivo na biračkom mestu, hemijskom olovkom, bez brisanja i precrtavanja. Dešava se da se zapisnici „ispravljaju“ na putu od biračkog mesta do izborne komisije. Svako precrtavanje broja bez jasne potvrde svih članova odbora sumnja je na krađu glasova.
    • Nepostojeće primedbe (ućutkivanje kontrolora): Zapisnik ima poseban deo za primedbe gde kontrolori mogu da upišu sve nepravilnosti (npr. glasanje bez lične karte, pritisci na birače itd.). Ako predsednik odbora odbije da unese primedbu ili ubedi kontrolore da „nema potrebe da se kvari slika o mestu“, bez unete primedbe u zapisnik, pravno se računa da je sve bilo u najboljem redu.

    Zapisnik nije samo birokratski formular; on je ogledalo naše zajedničke savesti. Ako dopustimo da se to ogledalo zamagli falsifikatom, prestajemo da budemo građani i postajemo samo statistika u tuđoj igri. Čuvajući zapisnik, mi ne branimo brojeve – branimo dostojanstvo svakog čoveka koji je verovao da se njegova reč računa. Jer bez istine u zapisniku, glasačka kutija postaje samo obična plastična kutija, a naša sloboda samo prazno obećanje.

    Primetili ste nepravilnost? Reagujte odmah!

    Ako tokom boravka na biračkom mestu uočite bilo šta sumnjivo – od paralelnih spiskova i pritisaka na birače, do kršenja tajnosti glasanja – nemojte okretati glavu. Obratite se akreditovanim posmatračima. Oni su na biračkim mestima upravo sa zadatkom da dokumentuju propuste i osiguraju regularnost. Vaša reakcija je jedini način da se procedura vrati u zakonske okvire.

    Izlazak na glasanje nije samo administrativna obaveza – to je jedini dan kada se vlast direktno vraća u ruke građana. Izbori su test zrelosti jedne sredine. Proceduralni izazovi nisu tu da vas zbune i uplaše, već da vas podsete da vaš glas ima vrednost koju vredi braniti pravilima.

    Sudbina naše opštine se ne kroji u hodnicima, već iza paravana – pobrinite se da vaš trag tamo bude čist i neosporan.

    Piše: J.G.

  • MEDIJSKI AMBIJENT U SMEDEREVSKOJ PALANCI TOKOM KAMPANJE

    U ovom tekstu govorićemo o medijskom ambijentu u Smederevskoj Palanci i medijima u našem gradu. Takođe, govorićemo o osnovama dobrog novinarstva i pojmovima istog, kao i o tome kako da razlikujemo informisanje od propagande.

    Dužnost svakog novinara jeste da o događajima izveštava transparentno, nepristrasno i na osnovu proverljivih činjenica. Iako je potpuna neutralnost teško dostižna, profesionalni standardi nalažu da novinar svesno izbegava manipulativne tehnike, prikrivenu propagandu i selektivno predstavljanje informacija koje bi mogle dovesti do toga da javnost razvije nerealnu percepciju.

    Kredibilitet

    Pored velike količine raznih izvora informacija bitno je prepoznati njihov kredibilitet pri samom odabiru sadržaja kome se može pridati značaj.

    Novinar prikazuje sve što zna i sve što ne zna, nikada se ne suzdržava od pitanja bitnih za samu temu, čak i ako istraživanjem nije došao do odgovora na ista. Novinarstvo može da dostigne naučni kvalitet samo ako je rad objektivan, ali pošto je potpuna objektivnost nerealna, različiti novinari koristeći iste izvore informacija moraju doći do sličnih rezultata. Svaki dobar izvor informacija citira sopstvene izvore i ima razvijenu uređivačku politiku sa dobrim izborom tema koje su relevantne (Meier 2009).

    Transparentnost

    Transparentnost bi trebalo da bude skup etičkih vrednosti koje neki novinar praktikuje tako što ima mogućnost da svaku svoju radnju ili informaciju opravda, odnosno objasni koji je značaj informacije koju prenosi, da „skine“ prikrivenost sa neke teme i skrene pažnju na javnu odgovornost. Transparentnost se direktno vezuje za demokratiju, kulturu, politiku ili nauku bez koje se navedene stvari urušavaju (Meier 2009).

    Transparentnost u novinarstvu može se posmatrati kroz unutrašnju i spoljašnju dimenziju. Unutrašnja transparentnost odnosi se na otvorenost procesa odlučivanja unutar redakcije, dok spoljašnja transparentnost podrazumeva javno objašnjavanje izvora, metoda i uredničkih odluka publici (Meier 2009).

    Medijski pluralizam

    Osnovna ideja demokratije jeste da građani donose političke odluke, a to ne mogu uraditi bez ispravnih izvora informisanja koja nude različita mišljenja. To su izvori koji nisu pod istom kontrolom (države, stranke, osobe) i koji obrađuju različite teme.

    Medijski pluralizam označava postojanje različitih glasova, izvora informacija i perspektiva u medijskom prostoru, što omogućava javnosti pristup raznovrsnim informacijama i mišljenjima potrebnim za demokratsku raspravu (Sălcudean 2020).

    Poslednjih godina možemo videti povećanu diversifikaciju izvora informisanja na društvenim mrežama što može biti dobro za civilni sektor koji može svoje građane da informiše o relevantnim temama na lak način, ali sa druge strane političke stranke koriste isto sredstvo za plaćenu kontrolu medija na društvenim mrežama u vidu svoje kampanje, pa sama diversifikacija gubi smisao (Sălcudean 2020).

    Kako razlikovati propagandu od informisanja?

    Informativni sadržaj ima za cilj prenošenje proverljivih činjenica i različitih perspektiva kako bi publika mogla samostalno formirati stav. Nasuprot tome, propaganda predstavlja komunikaciju čiji je cilj oblikovanje percepcije publike kroz selektivno predstavljanje informacija i emocionalne poruke, često integrisane u zabavne ili „soft news“ formate (Zhu & Fu, 2023).

    Lokalni portali i njihova uređivačka politika

    Kada smo uspostavili osnovne pojmove dobrog novinarstva i naučili da razlikujemo informisanje od propagande, vreme je da pregledamo medijsko stanje u Smederevskoj Palanci.

    U Smederevskoj Palanci uspeli smo da pronađemo više različitih medija koji izveštavaju lokalno. Grubom procenom zastupljenosti tema o kojima ovi mediji izveštavaju dobijeni su sledeći podaci:

    U poslednjih mesec dana ime predsednika opštine Smederevska Palanka na svim ovim medijima pomenuto je 30-45 puta, dok se vladajuća koalicija pominje 10-15 puta. U ovoj statistici vodi jedan od novonastalih portala koji je ove teme obrađivao u otprilike svojih 70% objava u ovom vremenskom periodu.

    Kada sagledamo sve medije kao celinu, to nas dovodi do sledećih procena:

    U oko 70% objava na našim lokalnim medijima obrađuje se sadržaj promotivne prirode, odnosno sadržaj koji izveštava o trenutnim opštinskim funkcionerima, njihovim kampanjama i o njihovoj stranci, dok se u ostalih 30% obrađuje neutralan ili kritički sadržaj. Lokalni mediji retko ili gotovo nikada ne izveštavaju o drugoj strani, relevantnim lokalnim temama ili brojnim problemima.

    Radi se o grubim procenama koje samo trebaju da pružaju bolju sliku o uređivačkoj politici lokalnih medija, tako da isti nisu u potpunosti tačni. Pored toga, nisu pokriveni svi mediji (prim. aut.)

    Uređivačka politika

    Ranije pomenute procene govore nam da je uređivačka politika lokalnih medija uglavnom orijentisana na opštinske aktere i projekte koji isti sprovode bez obrade relevantnih tema, kao što su nauka, obrazovanje, kultura, zaštita životne sredine i brojni infrastrukturni problemi.

    Plaćeno političko oglašavanje

    Novonastali portali koje je ANEM otkrio od novembra do danas u većini svojih izveštavanja promovišu političku kampanju vladajuće stranke.

    Informacija data u gorepomenutom članku sugeriše da je palanački portal najverovatnije plaćen da izveštava o specifičnim temama. Pored toga, navodi se da Zaple Media Group, koja je vlasnik ovog portala, takođe ima medije u Istočnoj Srbiji i Aranđelovcu, a podsetićemo vas da se upravo u ovim delovima Srbije održavaju izbori u martu 2026. godine. Neki mediji su otvoreni neposredno pre izbora i imaju slične uređivačke politike.

    Plaćeno političko oglašavanje može se opisati kao finansiranje upućeno mediju od strane neke stranke kako bi isti izveštavao o nametnutim temama.

    Narativi, framing i zastupljenost tema

    Medij može da predstavi problem sa političke, ekonomske, ideološke ili ekološke strane čime na neki način tehnički frejmuje (nameće) narativ koji iz same priče proizilazi, umesto da bude objektivan i predstavi sve činioce.

    Gotovo svi navedeni mediji skoro nikada ne obrađuju teme koje govore o drugoj političkoj strani, što onemogućava građanima da naprave informisan izbor.

    Zaključak

    Većina lokalnih medija ne praktikuje dobro novinarstvo, već obrađuju irelevantne teme, neki od njih su plaćeni, dok drugi preživljavaju pomoću senzacionalizma. Ovim praksama dovode građane Smederevske Palanke u stanje zablude i neinformisanosti, čime onemogućavaju sprovođenje demokratije i napredak na lokalnom nivou. Sve ovo vrši se propagandom koja se ne ograničava samo ovom opštinom.

    Korišćena literatura:
    1. Meier, Klaus (2009). TRANSPARENCY IN JOURNALISM. Credibility and trustworthiness in the digital future. [URL: https://www.researchgate.net/publication/357834352_TRANSPARENCY_IN_JOURNALISM_Credibility_and_trustworthiness_in_the_digital_future]
    2. Salcudean, Minodora (2020). Journalism in the Paradigm of Media Pluralism: Role, Mission, Values. [URL: https://www.researchgate.net/publication/357561511_Journalism_in_the_paradigm_of_media_pluralism_role_mission_values]
    3. Zhu, Yuner & Fu, King-wa, (2023). How Propaganda Works in the Digital Era: Soft News as a Gateway. [URL: https://www.researchgate.net/publication/367139033_How_Propaganda_Works_in_the_Digital_Era_Soft_News_as_a_Gateway]

    Piše: M.B.

  • KADA SE IZBORI VODE U KOMŠILUKU: KAKO IZGLEDA POLITIČKI PRITISAK NA LOKALU

    Do izbora u nekoliko lokalnih samouprava ostalo je nešto više od dve nedelje. Liste su potvrđene, kampanja je u punom jeku, a kako se približava dan glasanja sve su vidljiviji i različiti oblici pritiska na birače.

    Od intenzivnih poseta državnih funkcionera i najava infrastrukturnih radova, do ubrzanog asfaltiranja ulica, donacija i poklona – izborna kampanja na lokalu često se ne vodi samo kroz političke poruke, već i kroz konkretne pogodnosti.

    Kampanja za lokalne izbore često se odvija i kroz razgovore u komšiluku, na radnom mestu ili preko ljudi koji imaju uticaj u lokalnoj zajednici. Tako, u mestima gde se većina ljudi poznaje, političko opredeljenje retko ostaje potpuno privatna stvar.

    U takvom okruženju politička kampanja često izlazi iz javnog prostora i ulazi u privatni život.

    Upravo zbog toga politički pritisak, kada postoji, retko izgleda kao otvorena pretnja. Mnogo češće dolazi kroz svakodnevne odnose i neformalne razgovore.

    Popisivanje „sigurnih“ glasova

    Jedan od najčešćih primera su posete aktivista biračima. U opštinama gotovo svaka kampanja ima mrežu ljudi koji obilaze teren i razgovaraju sa građanima. Takvi razgovori često počinju sasvim neformalno, pitanjem da li će neko izaći na izbore i šta misli o lokalnim problemima.

    Međutim, neretko se završe očekivanjem jasnog odgovora o političkoj podršci.

    U nekim slučajevima traži se i dodatna „pomoć“ – obezbeđivanje još nekoliko glasova među članovima porodice ili prijateljima. Na taj način nastaju takozvane liste „sigurnih glasova“, evidencije ljudi za koje se veruje da će podržati određenu političku opciju.

    Formalno gledano, glasanje je tajno i niko ne može znati za koga je neko glasao, niti za koga planira da glasa. Ipak, na lokalu takve evidencije mogu stvoriti osećaj da se političko opredeljenje prati i beleži.

    Pritisak kroz posao

    Drugi prostor u kojem se politički uticaj često pojavljuje jeste radno mesto. U mnogim opštinama javna preduzeća, škole, vrtići i zdravstvene ustanove predstavljaju najveće poslodavce, a poslovi se neretko dobijaju „preko veze“, odnosno uz podršku političkih struktura.

    Zbog toga politička kampanja neretko ulazi i u radni kolektiv.

    Tako se često može čuti da se u kolektivu pojavi informacija o političkom skupu ili stranačkom događaju. Zaposlenima se kaže da bi bilo dobro da prisustvuju ili pomognu u organizaciji. Često niko ne izgovara da je to obaveza, ali se podrazumeva da se očekuje određeni nivo podrške i odlazak na događaj. To je u današnjoj politici postala praksa za većinu događaja vladajuće koalicije.

    U takvim situacijama zaposleni mogu steći utisak da odbijanje nije poželjno, čak i kada formalno ne postoji nikakav pritisak, pa tako čak i oni koji ne podržavaju određenu stranku, pristaju da podrže skup, strahujući za radno mesto.

    U praksi se dešavalo da ljudi, nakon što odbiju da učestvuju u stranačkim aktivnostima, ostanu bez posla ili im radni status postane nesiguran.

    Veliku ulogu u lokalnim kampanjama često imaju i ljudi koji imaju autoritet u zajednici – predsednici mesnih zajednica, lokalni preduzetnici ili dugogodišnji partijski aktivisti. Pošto se radi o osobama koje već imaju razvijene društvene veze, njihov uticaj može biti značajan.

    Razgovori koji počnu kao prijateljski ili komšijski ponekad se pretvore u političko ubeđivanje ili očekivanje podrške. U manjim sredinama, gde se društveni odnosi prepliću, takvi razgovori mogu imati veću težinu nego formalne kampanje.

    Kada lokalni resursi postanu politička valuta

    Posebno osetljivo pitanje odnosi se na raspodelu lokalnih resursa. U opštinama sa slabijim ekonomskim mogućnostima pristup privremenim poslovima, socijalnim programima ili infrastrukturnim projektima može imati značajan uticaj na političko raspoloženje građana.

    Kada se u javnosti stvori utisak da politička podrška može pomoći u rešavanju određenih problema, bilo da je reč o poslu, komunalnim radovima ili administrativnim pitanjima, nastaje odnos koji analitičari često nazivaju klijentelizmom.

    U takvom sistemu politička lojalnost postaje način da se obezbedi pristup određenim resursima.

    Hijerarhija terenskih struktura

    Političke kampanje često su organizovane kroz jasno definisanu terensku strukturu. Na vrhu se nalaze opštinski koordinatori, ispod njih su mesni koordinatori, a na terenu aktivisti koji imaju direktan kontakt sa biračima.

    Na taj način omogućava se efikasna organizacija kampanje, ali se istovremeno može stvoriti i mehanizam političke kontrole.

    Svaki nivo strukture često dobija zadatak da prati određeni broj birača, procenjuje njihovo raspoloženje i obezbedi izlaznost na dan izbora. U praksi to može dovesti do situacije u kojoj aktivisti preuzimaju odgovornost za „kvotu“ glasova koju treba da obezbede.

    U manjim sredinama, gde su društvene veze guste i višestruke, ovakva struktura može proizvesti dodatni pritisak na glasače.

    Kada kampanja postane pritisak

    Na sam dan izbora mobilizacija birača često se dodatno intenzivira. Aktivisti kontaktiraju ljude sa svojih lista, proveravaju da li su izašli na glasanje i podsećaju ih da je važno da to učine.

    Iako u većini slučajeva takav kontakt ostaje na nivou podsećanja, kod pojedinih birača on može stvoriti osećaj da se prati njihovo ponašanje na izborni dan.

    Političke stranke imaju pravo da vode kampanju i razgovaraju sa biračima. Sve je to deo regularnih predizbornih aktivnosti i demokratskog procesa. Međutim, problem nastaje kada politička aktivnost pređe granicu i počne da se pretvara u pritiske, ucene ili pokušaje kontrole glasanja.

    Šta ako doživite pritisak?

    Dokumentovanje nepravilnosti predstavlja ključni korak u zaštiti izbornog procesa. Građani koji smatraju da su izloženi političkom pritisku mogu pomoći u rasvetljavanju takvih praksi ukoliko informacije budu precizno zabeležene.

    Važno je sačuvati datum i mesto događaja, opis situacije i okolnosti, poruke, mejlove ili druge tragove komunikacije, kao i svedočenja drugih osoba koje su bile prisutne.

    Kada je o lokalnim izborima reč, prigovori i prijave mogu se podneti lokalnoj izbornoj komisiji. U slučajevima zloupotrebe javnih resursa ili nepravilnosti u finansiranju kampanje nadležna je Agencija za sprečavanje korupcije, dok se u slučaju krivičnih dela prijave podnose Ministarstvu unutrašnjih poslova i nadležnom tužilaštvu.

    Prijave se mogu podneti i organizacijama koje prate izborni proces, poput organizacije CRTA. Prigovor ili prijava treba da sadrže naziv i adresu institucije kojoj se građanin obraća, datum i vreme podnošenja, lične podatke podnosioca, osnov prigovora, detaljan opis situacije i eventualne dokaze. Prigovor ili prijava moraju biti potpisani.

    Detaljna dokumentacija omogućava institucijama i organizacijama koje prate izbore da bolje procene ozbiljnost situacije, a zatim i reaguju.

    Takođe, predizborne nepravilnosti možete i potpuno anonimno prijaviti na našem sajtu putem ankete kreirane uz pomoć CryptPad formulara, odnosno alata uz pomoć kojeg garantujemo da je sadržaj koji unosite u potpunosti zaštićen i anoniman.

    Piše: K.S.